◆EPIDAUR, CAVTAT

Srednjovjekovna kopija najveće karte rimskih provincija zvana *Tabula peuntigeriana* izvorno je nastala u 4. st. po. Kr. Na 12 pergamentnih listova iscrtan je do tada cijeli poznati svijet, točnije Rimsko Carstvo koje u to vrijeme zauzima čitavi Mediteran. Na karti se nalazi složena cestovna mreža s većim gradovima i kilometražom od grada do grada. Za područje Jadrana uz gradove poput Pole, Iadera, Salone i Narone, naveden je i Epitauro, tj. Epidaur.

Prvi spomen antičkog Epidaura nalazimo 48. g. pr. Kr. u djelu De bello Alexandrino gdje je opisan kao praesidium ili utvrđeni grad koji u doba Augusta dobiva status kolonije. U antičkom je Rimu status kolonije predstavljao najviši status koji je neki provincijski grad mogao dobiti. Gotovo je svaka kolonija bila preslika grada Rima, pa je za pretpostaviti da ni Epidaur nije bio iznimka. Svaki je grad imao forum ili glavni trg koji se nalazio na križanju glavnih ulica karda i dekumana. Uz forum su se nalazile upravne zgrade i hramovi, a uokolo se granala pravilna mreža ulica, uz koju su se rasprostirali gradski stambeni blokovi. Između ostalog, gradovi su imali kazalište, terme i druge zgrade javne namjene za koje ne znamo gdje su se nalazile u Epidauru jer ih u Cavtatu još nismo pronašli. Jedina cjelovita veća infrastruktura Epidaura koja je danas poznata vodovod je dug 24 km, koji je vodio od današnjeg sela Vodovađa pa sve do Cavtata (Epidaura).

Zahvaljujući svom povoljnom gospodarskom i trgovačkom položaju, Epidaur s vremenom prerasta u važno lučko i gospodarsko središte. Propašću Zapadnog Rimskog Carstva te prodorima Slavena i Avara na granice Carstva, Epidaur na udaru barbara polako nestaje s karte Mediterana, a uvriježeno je mišljenje da se izbjeglice sklanjaju u današnji Dubrovnik. Otud potječe jedan od naziva Cavtata, Ragusa vecchia, dok je današnje ime izvedeno iz latinske riječi civitas, tj. grad. U kasnom srednjem vijeku Dubrovnik se razvija na baštinskom nasljeđu Epidaura koje koristi za stvaranje mita o dubrovačkoj slavi i drevnosti, a kamena građa antičkog grada s vremenom je završila sekundarno upotrijebljena kao građevinski materijal izgradnje novog Cavtata i današnjeg Dubrovnika.