
Južno od stare jezgre Cavtata, na zapadnoj strani ulice Kneza Domagoja koja se smjerom jugoistok-sjeverozapad spušta prema centru Cavtata, nalaze se ostatci antičkog vodovoda. Ostatak zida dužine je oko 12 m, najveće visine 3 m i pretpostavljene širine 1,4 m. Vanjsko lice, većim dijelom uklonjeno, bilo je građeno od manjih pravilnih klesanaca horizontalno uslojenih, a unutrašnjost zida ispunjena je većim lomljencima obilno vezanim vapnenim mortom izmiješanim sa sitnim oblucima i mrvljenom opekom. Radi se o visokoj supstrukciji koja je nosila kanal vodovoda prije ulaska u grad. Ostatak trase vodovoda u ulici je zatrpan u sklopu okućnica ili razgrađen gradnjom kuća. Pretpostavlja se da je Epidaur dobio vodovod nakon stjecanja statusa kolonije u vrijeme Cezara, a protezao se od današnjeg sela Vodovađa u istočnom dijelu Konavala preko naselja tzv. Gornje bande do Cavtata u dužini od 24 km. Do 1875. godine u Cavtatu je još uvijek stajao luk vodovoda no on je srušen da bi se mogla proširiti cesta prigodom posjeta austrijskog cara Franja Josipa.
LITERATURA
- Štuk, Niko. 1908. Iskopine u Epidaurumu, (Cavtat, Ragusa Vecchia). Bulletino di archeologia e storia dalmata, XXX. Split. str. 156–160.
- Evans, Arthur; preveo Branko Kirigin. 1978. Cavtat – Konavli – Risan. Mogućnosti, God. 25, 8. str. 951–966.
- Cambi, Nenad. 2006. Antički Epidaur. Dubrovnik, XVII/3. Dubrovnik. str. 185–217.
- Faber, Aleksandra. 1966. Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura s posebnim obzirom na nova istraživanja. Opuscula archaeologica, 6. str. 25–38.
- Kovačić, Ljiljana. 2012. Antički vodovod Vodovađa – Cavtat. Dubrovački muzeji. Dubrovnik.