U jugozapadnom dijelu šetnice na poluotoku Ratu, u temeljima kamenog podzida vidljiva je struktura masivnijeg antičkog zida. Ostatke antičkog zida prva je uočila Aleksandra Faber 1966. g. obilazeći teren i ustvrdila je da je najvjerojatnije riječ o ostatku priobalnog utvrđenja. U djelu De bello Alexandrino, pisanom u 1. st. pr. Kr., prvi put se spominje Epidaur kao praesidium, tj. utvrđeno naselje, no arheološki nisu pronađeni tragovi. Početkom 2021. g. zbog urušavanja kamenog podzida prilikom obilnih kišnih padalina, saniran je samo kameni podzid koji je nasjeo na antički zid budući da je utemeljeno da je stari temelj podzida čvrst i da ga se ne treba uklanjati kako bi se iskopali i betonirali temelji novog segmenta kamenog zida. Stoga se nije dodatno istražilo o kakvoj se konstrukciji antičkog zida radi niti se kameni podzid spustio 1,5 m da bi se došlo do antičkog zida. Proveo se samo arheološki nadzor, a u urušenju podzida pronađen je veći broj ulomaka amfora i antičkog građevinskog materijala, no za definiranje antičke konstrukcije ipak će trebati malo ozbiljnije arheološko iskopavanje.
LITERATURA
- Cambi, Nenad. 2006. Antički Epidaur. Dubrovnik, XVII/3. Dubrovnik. str. 185–217.
- Faber, Aleksandra. 1966. Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura s posebnim obzirom na nova istraživanja. Opuscula archaeologica, 6. str. 25–38.
- Caes. De bello Alexandrino, 44, 5.