
Špilja Šipun, zaštićeni geomorfološki spomenik prirode od 1963. godine, smještena je na sjeveroistočnom dijelu poluotoka Rat u Cavtatu. Duga je 120 metara, široka 32 metra te je lako dostupna, što je jedan od razloga zbog kojeg je često posjećivana i spominjana kroz povijest. U špilji Šipun, koliko nam je do sada poznato, nema arheoloških tragova, no ona je ostala poznata u narodnoj tradiciji. O špilji su kroz povijest pisali mnogi pisci poput Nikole Gučetića, Junija Palmotića, Franja Marije Appendinija, Arthura Evansa, Petra Kuničića i drugih. Svim tim piscima, osim svog smještaja i geomorfoloških značajki, špilja je plijenila pažnju jer se uz nju veže legenda stara gotovo 2 000 godina, a prvi ju opisuje sv. Jeronim (340. – 420.). Naime, prema pričanjima i vjerovanjima, špilja Šipun povezana je s boravkom strašnog zmaja Boaza kojeg je sv. Hilarion (Ilar) ubio otjeravši ga na lomaču u Mlinima. Ova se priča vezuje uz pobjedu kršćanstva nad nekadašnjim epitaurskim kultom boga Eskulapa. Špilja je 1978. dobila električnu rasvjetu, a 1991. godine je zapuštena sve do nedavne obnove 2013. godine. Iako je dugo godina služila u turističke svrhe, špilja je danas zatvorena za javnost zbog vrlo rijetke i krhke flore i faune koja se narušava konstantnim korištenjem špilje. Velik broj posjeta i uporaba električne energije mijenjaju i štete mikroklimi špilje čime se smanjuje broj ugroženih, endemskih špiljskih vrsta koje svoj mikrosvijet imaju jedino u špilji Šipun.
LITERATURA
- Appendini, Francesco Maria; prijevod Šoljić Ante. 2016. Povijesno-kritičke bilješke o starinama, povijesti i književnosti Dubrovčana. Matica hrvatska Ogranak Dubrovnik. Dubrovnik.
- Evans, Arthur; preveo Branko Kirigin. 1978. Cavtat – Konavli – Risan. Mogućnosti, God. 25, 9. str. 1080–1086.
- Božić, Vlado. 2006. Legende o špilji Šipun u Cavtatu. Subterranea Croatica, 6. 41–46.
- Faber, Aleksandra. 1966. Prilog topografiji ilirsko-rimskog Epidaura s posebnim obzirom na nova istraživanja. Opuscula archaeologica, 6. str. 25–38.