
Muž podiže spomenik preminuloj ženi koja je umrla u 25. godini života. Nisu bili u zakonitom braku rimskih građana, nego u kontuberniji, što znači da je žena bila ropkinja, pa nije smjela sklopiti legalni brak. Muž na spomeniku piše: svojoj zaslužnoj ženi (contubernali bene merenti), dok je ostatak spomenika uklesan u stihovima: molim te, zemljo, da budeš laka njezinim kostima (et te terr]a precor leviter / [super] ossa residas), ne bi li osjetila nagradu za svoju odanost kao što je i zaslužila ([senti]at ut pietas / [prae]mia quae meruit). Iako nam na spomeniku nisu sačuvana imena muža i žene, zanimljivost je spomen ženine dobi, 25 godina. Naime, to može značiti da muž nije poznavao njenu točnu dob jer se dob često zaokruživala na 5 ili 0 kada se nije znalo koliko točno osoba ima godina, što je u ovom slučaju lako moguće budući da se radi o ropkinji.
N XXV H S E
NIVS POSVIT
E SVO
NTVBERNALI
VAE BENE
RENTI A SE
A PRECOR LEVITER
OSSA RESIDAS
AT VT PIETAS
MIA QVAE MERVIT
TRANSKRIPCIJA
[….] / […an]N(orum) XXV H(ic) S(ita) E(st) / [….]NIUS POSUIT / E SUO / [co]NTUBERNALI / [s]UAE BENE / [me]RENTI A SE / [et te terr]A PRECOR LEVITER / [super]OSSA RESIDAS / [senti]AT UT PIETAS / [prae]MIA QUAE MERUIT
LITERATURA
- Corpus Inscriptionum Latinarum (CIL) III 1760